Slavensko božanstvo Svetovid
Slavensko božanstvo Svetovid ili Svevid, tzv. kršćanski svetac Sv. Vid i ilirski Vidasus vrhovno božanstvo antičke provincije Dalmacije, isti duhovni kontinuitet od antike, sve je to isto, ilirsko=slavensko, samo slijepci ne žele vidjeti. Sv. Vid je vrlo štovan po svim našim krajevima, a najviše na Kvarneru i dalmatinskom otočiju, dok je u Srbiji to veliki vjerski praznik Vidovdan koji se slavi 28.lipnja, premda je astronomski precizniji po katoličkom kalendaru kada sv. Vid slavi oko 15.lipnja... U slavenskoj mitologiji i narodnim običajima Vid je povezan sa ratom, grmljavinom, proricanjem i iscjeljenjem, posvećeni su mu brojni brdsko-planinski vrhovi. Dakle, ime ilirskog božanstva Vidasus je iz naše riječi, vidi, vidjeti, viđenje, vidati(liječiti), a tu su i brojni toponimi; Vid, Viduša, Sevid, Zavid, Vidovica, Svidovica... ali i naša imena Vidak, Vidač, Vidoje, Vidojko, Vidoslav, Vidomir, Vida, Vidna, Vidojka, Vidosava.... Kod slavena Bog Vid sve vidi, a stari narod ga u molitvama priziva „moj vidovni Bože“... Svetovid ili Vidasus je kasnije krstijaniziran, kao kod dosta staroilirskih i ostalih staroslavenskih običaja crkvenjaci su strpljivo i godinama uspjeli prenijeti njihove karakteristike u kršćanske.
Нема коментара:
Постави коментар